Radio Purger
08.10.2008., srijeda
Moji poslovni partneri
|
S obzirom da imam karijeru u svijetu klađenja i donedavno sam radio kao menadžer, a sada više samostalno surađujem s kladionicama diljem svijeta, da kažem riječ-dvije o različitim poslovnim pristupima u različitim zemljama. Menadžersko je, a i životno pravilo "kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin", što u poslu znači da može uspjeti jedino tvrtka koja se prilagodi tržištu na koje ulazi. Jer su ljudi koji kupuju proizvod različitog mentaliteta, a i menadžeri različitih zemalja imaju različito shvaćanje posla. Čovjek koji nepripremljen ulazi u taj svijet može samo propasti. Razlog za pisanje ovog članka je to što sam s nekim poslovnim partnerima jednostavno oduševljen, i od njih sam puno naučio o samom pristupu poslu. Podijelit ću to s vama. Singapurci Za mene vrh vrhova svjetskog poslovanja, nisam imao nijedno neugodno iskustvo s njima. Posao odrađuju na zanimljiv način, Hrvatima dosta stran. Sve što se treba obaviti, obavlja se brzo, učinkovito i bez ikakvog stresa. Radi se na nekakvoj prijateljskoj i opuštenoj bazi, ako se nešto može odraditi, super, ako ne može, nije problem. Potpuni nedostatak stresa ili bilo kakve zle krvi, ili ega uopće, što za rezultat ima visoku produktivnost i učinkovitost. Tiha voda brege dere. Savršeno. Šveđani Hladni Šveđani imaju dominantan i goropadan pristup poslu, bar po mojim iskustvima, što znači da ne prihvaćaju sugestije i općenito su dosta konzervativni i inertni. Imaju i predrasude prema ostalim narodima koji nisu na njihovom stupnju razvoja, i općenito se od Šveđana može očekivati da vode glavnu riječ. Pogotovo kad su u poziciji da tako nastupaju. To može malo zasmetati makar uglavnom ne utječe na posao (osim njihovog straha od promjena), ali sve to nadoknađuju poštenjem kojeg ne napuštaju ni na tren. Ljudi koji će vratiti nađeni novčanik. Stabilan partner za održavanje postojećeg stanja; nisu za inovacije i nove ideje. Osobno ne uživam previše u poslovanju s njima, protiv njihovog ega se teško može. Kinezi Opasan i prepreden partner, premazani su svim mastima, znaju sve trikove. Jedini način za suradnju s njima je potpuni oprez i neodstupanje od vlastitih pravila poslovanja. Podsjećaju na bilo kojeg našeg švercera ili dilera, s tom razlikom da se Kinezi tako ponašaju i u "pravom" poslu. Osjećaji im ne znače apsolutno ništa, jedini cilj je pobjeda. Kako s njima surađujete jedan dan, tako vas u sljedećem trenutku mogu odbaciti u sekundi čim procijene da im više ne trebate. Savjetujem svakome tko posluje s Kinezima da pročita Sun Tzuovo "Umijeće ratovanja" s razumijevanjem. Svatko tko posluje s Kinezima mora i sam znati apsolutno sve o poslovanju. Amerikanci Makar u svijetu imaju reputaciju kauboja i glupih ljudi, u poslu su savršeno precizni. Američki zakoni o poslovanju su daleko ispred bilo kojih zakona u Europi, i taj način poslovanja im se ukorijenio u mentalitet. Svatko tko u Americi radi pošteno, radi pošteno i zakonski do kraja, i samim time u bilo kakve pregovore donose poštenje i sigurnost. Nisam još upoznao Amerikanca koji govori više nego što treba, uglavnom samo iznose par riječi kao krajnji zaključak. I ne griješe. Koliko god tražili, u poslovanju s Amerikancima teško možete naći neku zamjerku nakon što je dogovor postignut, što za rezultat ima nepostojanje stresa. Za razliku od poslovanja s Kinezima, s Amerikancima ne morate znati sve; oni će vas lako izvesti na pravi put na obostranu korist. Istočni Europljani Uglavnom "šibicari" koji puno lažu i cilj im je zaraditi makar još 1 euro više. Općenito orijentirani na male količine eura, i nije iznenađujuće što cijeli svijet ima predrasude prema njima. Nije u redu nekoga smatrati prljavim jer ne zna poslovati čisto, a nije ni istina, ali jasno je da Istočna Europa nije bajno mjesto za posao. Za poslovanje s Istočnim Europljanima nužno je premostiti taj jaz nepostojanja zakona i poslovnih običaja tako da ih se "nauči" kako se posao radi i kako se ugovor sklapa. Inače će ugovor / dogovor biti loš. Ipak, narodi Istočne Europe će u pravilu prihvatiti bilo koji posao, bilo koji dogovor, i odraditi ga maksimalno u skladu sa svojim mogućnostima i znanjem. Ali, kada / ako dođu na položaj, zbog manjka znanja su opasni za cijeli projekt. Hrvati Isto kao i svi Istočni Europljani, plus malo više laganja, koje je tu da pokrije dodatnu količinu lijenosti. Za razliku od ostalih naroda Istočne Europe, nisu orijentirani na male količine eura, nego isključivo na ogromne i nerealne količine eura. Hrvatu uglavnom ništa ne znači zaraditi 100 eura, rađe neće napraviti ništa, procijenivši da njegovo vrijeme vrijedi više. Tome je tako jer je u Hrvatskoj sramota biti radišan, jer je to "očito osobina siromašnog čovjeka". Jer, "da ima, ne bi se toliko trudio". Izokrenuta logika. Najgora moguća osobina poslovnog čovjeka je prisutna u Hrvatskoj, neznanje praćeno bahatošću. Većinu Hrvata nećete uspjeti ništa novo naučiti jer "on zna bolje", i sramota je naučiti nešto novo od nekoga jer si onda ispod njega. Da ne moram zapošljavati Hrvate, ne bih. Šlepaju se samo zato što su moji i ja njihov. Čast iznimkama, kojih je po mom dosadašnjem iskustvu bilo manje od 10%. Srbi Još nisam upoznao Srbina koji me nije pokušao prevariti. Odnosno, ne prevariti, nego proći makar 1% bolje od mene u nekom dogovoru. Ne mogu reći je li to zato što su takvi, ili zato što su svi znali da sam iz Hrvatske pa im je ispod časti s Hrvatom sklopiti dogovor u kojem obje strane jednako profitiraju. Nemam predrasuda prema Srbima, ali kad god sam u situaciji poslovati sa Srbinom, oprezan sam. Nešto kao Kinezi, ali srećom, nisu toliko sposobni kao oni pa je njihove trikove uglavnom lako prepoznati i prikladno reagirati. Židovi Bez ikakvih predrasuda, teški su za poslovanje jer neće dozvoliti da se makar 0.01% viška prelije na "protivnikovu" stranu. Veća je šansa da ćete u poslovanju s njima proći 5% lošije od njih jer imaju bolju računicu od vas. To nije loše, to nije nešto zbog čega ih treba mrziti ili bojati ih se, jednostavno su jako uspješni u financijama. Teško ih je nagovoriti na bilo što jer već prije pregovora znaju točno što žele, a stvari gledaju isključivo iz svoje perspektive. S obzirom da nisam u njihovom rangu, i s obzirom da puno više uživam u pregovorima nego u čistoj koristi, izbjegavam ih. Ostavljaju gorak okus i nemaju praznog hoda koji bi olakšao poslovanje i živce, poslovanje s njima je sukob i natjecanje, a ne partnerstvo. Razlog zbog kojeg sam ih naveo kao "Židove", po vjeri, a ne nacionalnosti, je što mislim da imaju zajedničke značajke bez obzira na to iz koje države dolaze. Ovaj članak je baziran isključivo na mojim osobnim iskustvima s poslovnim partnerima; ne znači da su svi takvi, ili da cijelu naciju treba shvaćati na određeni način. Osobe su individualne, makar je istina da svaki narod ima vlastito shvaćanje posla. Nekima je važniji ljudski odnos, drugima profit, trećima ništa nije važno. A vi sami procijenite kako mi Hrvati stojimo u globalizaciji i što imamo / nemamo za ponuditi u EU, odnosno koliko dobro možemo proći kada se poslovanje liberalizira i kada ne budemo imali prednost u Hrvatskoj samo zato što smo Hrvati. |