Radio Purger
08.07.2008., utorak
Hrvatski jezik
Zavisi koga pitate, lingviste ili fonetičare, ali činjenica je da su kajkavsko, čakavsko, ikavsko i ostala narječja jedini jezik koji je ukorijenjen u narodu u Hrvatskoj. "Književni" hrvatski (štokavski ijekavski) se govori u narodu samo u jednom jedinom gradu - Mostaru (BiH). Dakle, ne na teritoriju Hrvatske. Većina ljudi misli kako je govorenje narječjem znak da je netko neuki seljak, ali to nije istina. To nije znak neukosti.Znak neukosti je kad netko pokušava pričati "književno", a griješi sve u šesnaest. Ne mogu se dovoljno načuditi naglascima i greškama koje svaki dan čujem na televiziji, to je jednostavno nevjerojatno. Čak i u situacijama kada naglasak mijenja značenje riječi, a i čitave rečenice, još uvijek čujemo greške. Bolje bi izgledao čovjek iz naroda koji govori svojim narječjem, nego priučeni TV-voditelji kojima kvazifonetičari pokušavaju odrediti kako da govore. Čovjek postane nesiguran, mora razmišljati o svakoj riječi, i greške postaju sve češće. Prečeste za moj ukus, zato više ne gledam hrvatske televizije. Ne mogu podnijeti taj masakr jezične kulture od onih kojima je zadatak promicati jezičnu kulturu i taj "književni" jezik. U novinama je situacija još gora. Nema naglasaka, ali ima i gorih stvari. Jutarnji List zapošljava mnoštvo nepismenih novinara, a lektorira ih dvoje nepismenih lektora. Greške su strašne. Ispod svake kritike. Ima pogrešno napisanih riječi, imena, pojmova, nekih izmišljenih riječi, stilskih grešaka, gramatičkih grešaka, nepoznavanja velikog i malog slova...ako postoji neka greška koja se može napraviti, ta greška se može naći u JL. Katastrofa, nijedna greška im nije "ispod časti". Nijedan osnovnoškolac s bar malo talenta za materinji jezik ne bi griješio tako kako JL griješi. Sreća pa ih čitam na internetu (kad imam živaca), ne plaćam 6 Kn ili koliko već košta taj kupusov list. Da se razumijemo, ja ne zamjeram nekome tko nije pismen, ili tko pogriješi u govoru, ali ako je ta osoba zaposlena u medijima, ako se ta osoba obraća ostalim građanima u cjelini, e onda je nepismenost najveći mogući hendikep. Nijema osoba ne može biti zaposlena na radiju, osoba u kolicima ne može biti sprinter, nepismen čovjek ne može biti novinar. I točka. Neke riječi i pojmovi se očito lako rasprostranjuju među pukom. Moglo bi se reći da je to normalan razvoj jezika (koji se ne razvija samo u pismu, nego i u govoru, odnosno u narodu) da taj "razvoj" ne podrazumijeva greške. Evo nekih: Riječ "trenutačno" mnogim ljudima zvuči ljepše i nekako hoch u odnosu na riječ "trenutno". A dobro znamo da svi žele zvučati aristokratski. Možda čak i misle da je riječ "trenutno" samo skraćeni oblik prave riječi. Tako se unazad nekoliko godina potpuno izokrenulo značenje tih dvaju riječi, bar u medijima. Među pismenim ljudima sigurno nije. "Trenutačno" znači da se nešto dogodilo u sekundi, odmah, brzinom munje, bez najave. Npr. "opsovao mi je obitelj i trenutačno sam ga udario u glavu". Engleska riječ za "trenutačno" je "momentarily". S druge strane, riječ "trenutno" ima drugačije značenje, i to točno ono koje u medijima odnedavno predstavlja riječ "trenutačno". Engleski prijevod je "at the moment", znači, nešto što se u ovom periodu vremena događa, ali se vjerojatno neće događati u budućnosti. Npr. "trenutno nemam curu". Eto, to je jednostavno tako, ali očito se lektori i fonetičari i slični stručnjaci ne mogu potruditi i pogledati u jednu od knjiga koje posjeduju. Diplomirani fonetičar može diplomirati i s dvojkom. Zato je važno i sam saznati istinu o svemu, previše je fah-idiota i nesposobnih ljudi koji su dogurali do diplome, a ostatak života im ta diploma služi kao štit. U stanju sam ih trenutačno ošamariti, ali se nadam da je ovo samo trenutno stanje. Druga česta greška je korištenje riječi "mnogo" umjesto riječi "puno". Da, da...opet jedna riječ zvuči nekako aristokratski i pravilno u odnosu na drugu. Ali, riječ "mnogo" ima samo jednu jedinu primjenu, koja je vrlo rijetka. "Mnogi ljudi nemaju za kruh". To je jedina primjena. Čak se ne može ni reći "mnogo ljudi nema za kruh", jer u tom slučaju u upotrebu ulazi riječ "puno". "Puno ljudi nema za kruh". Riječ "mnogo" nas čak ni u najdevijantnijem i najbolesnijem umu ishlapjelog lingvista ne distancira od srpskog jezika - iz razloga što Srbi koriste riječ "mnogo" tamo gdje mi koristimo riječ "puno". Komplicirano je. Ali, samo nemojte koristiti riječ "mnogo" nikad osim kad želite spomenuti "mnoge ljude". Ima jedna HDZ-ovska riječ, jedna od onih smiješnih kao vrtolet, koja se zadržala. Potrebito. I, naravno, primjenjuje se potpuno krivo. Meni piva ne može biti potrebita, jer je to smiješno, jedino ja mogu biti potrebit jedne pive. Potrebit sam veće plaće, potrebit sam pravde u državi, potrebit sam književnog jezika na televiziji i u novinama. Engleska riječ je "needy", iz fraze "help the needy", odnosno "pomognite potrebitima". Potrebit je onaj čovjek koji nešto treba. Još kojih pola godine pa će Božić. I opet će mi darovati djecu, opet će mene darovati nekome... Govorim o TV reklamama, čiji tvorci nemaju pojma o jeziku i nisu zapazili da rečenica "darujte svoju obitelj" ima suludo značenje i uvredljiva je. "Darujemo djecu" također. Ne darujemo, nego "darivamo". Ispravno je "darivajte svoju obitelj" i "darivamo djecu". Ima JOŠ jedna aristokratska riječ, "ponovno". Umjesto lijepe narodne "ponovo". Ali, "ponovno" ima jednu jedinu primjenu kao i jedan od gornjih primjera. "Održano je ponovljeno suđenje" = "održano je ponovno suđenje". Sa zanaglasnom dužinom, ponooovnooo. Kratki oblik naglaska ne može biti primijenjen na tu riječ, "ponovno" se ne može izgovoriti s istim naglaskom kao "ponovo". To je još jedna greška koja se pojavila zadnjih godina, sve od te potrebe da se zvuči ljepše. Ali, nepravilno je. Možda javnosti nije poznato da je slogan McDonald'sa preveden u skoro svim državama svijeta, a u Hrvatskoj nije. Pogledajte omot hamburgera. U Hrvatskoj je slogan originalni, "I'm lovin' it". Ima li ta rečenica značenje u hrvatskom jeziku? Nema. Tijekom europskog nogometnog prvenstva je po prvi put i emitirana reklama potpuno na engleskom jeziku, ona za žrtve stradavanja mina. Nije se našao čovjek koji će ju prevesti, ili tvorci reklame nisu dozvolili da se prevede? U svakom slučaju, naše televizije vjerojatno misle da smo idioti. Svaka reklama za auto ima slogan na stranom jeziku. Strašno. Činjenica je da ulazak stranih riječi u jezik mora biti kontroliran (kontroliraju ga mediji i državna administracija), a ulazak stranih pojmova (dviju ili više vezanih riječi) je potpuno nedopustiv jer je u stanju razoriti gramatičku strukturu. Ne sumnjam da je za nepismenost hrvatskog društva danas odgovoran stihijski ulazak engleskih riječi i engleske gramatike u hrvatski jezik. Ljudi više ne znaju kako govoriti. Lingvisti i fonetičari se svađaju, Vlada RH je nesposobna i nezainteresirana. A hrvatski jezik naočigled propada, i to nije samo trenutno stanje koje će proći. Bit će samo gore i gore, pogotovo kad / ako uđemo u EU i dosele se strani radnici. Više nećemo biti u stanju zadržati hrvatski jezik od propadanja. Francuska je, makar ima svjetski jezik, ovo stanje stvari odavno pročitala, i uvela zakone o zaštiti francuskog jezika. U ropskom narodu, naravno, takvog zakona nema i nikada ga i neće biti. Stvar je ozbiljna. Više nema veze s onim poludjelim lingvistima-ksenofobima koji u svačemu vide teoriju zavjere (uglavnom srpsku), ovo se stvarno događa. Hrvatski jezik ovim putem ide prema svojoj propasti. Najgore u cijeloj priči je što postoje ljudi koji su odgovorni za očuvanje jezika i jezične kulture, ali oni svoj posao ne rade i zbog toga ćemo svi ispaštati. Ironično je što bi većina Hrvata istog časa skočila za vrat nekome tko kaže "hrvatski jezik je sranje", ali nijedan Hrvat ne reagira na upropaštavanje tog istog, voljenog jezika. Eto, ropski narod. Ne reagira dok ga direktno ne isprovociraš. Ako ga ne isprovociraš, e onda možeš raditi što hoćeš, sva vrata su ti otvorena. Oduvijek i zauvijek. |