Radio Purger

14.07.2008., ponedjeljak

Umijeće pregovaranja (Priča o čobanu i ovci)

Očekivalo se da Amerikanci zatraže izuzimanje svojih vojnika od hrvatskog pravnog sustava, to je bilo jasno svima koji znaju za njihovu dosadašnju praksu. Amerikanci u većini zemalja pokušavaju progurati ugovor koji bi njihove vojnike izuzeo od pravnog sustava neke države. Namjerno ne kažem "vojnike koji su stacionirani u toj državi", jer teoretski mogu doći i svi. I nad nijednim ne bi bilo nadležno hrvatsko pravosuđe. Uostalom, kao i nad članovima HDZ-a, pa ne čudi što su spremni i nekome drugome ponuditi tu beneficiju, još jednom preko leđa naroda i preko leđa Hrvata. Od stranke koja na izborima pobijedi prijevarama, trikovima i glasačkim listićima mrtvih osoba, se ni ne može očekivati da politički uspijeva tamo gdje se takvi trikovi ne mogu progurati. Analogija se može povući s Dinamom i Hajdukom, čijim igračima suci u Hrvatskoj progledaju kroz prste, ali u europskim natjecanjima se protiv njih sude jedanaesterci i dodjeljuju crveni kartoni. Jednostavno zato što se igra po pravilima u kojima oni ne znaju funkcionirati. Tako je i s HDZ-om u svjetskoj politici. Odjednom se cilj ne može postići glasovanjem mrtvih ili populističkim napadanjem "petokolonaša" pa se propada u svakoj mogućoj situaciji. Zato je i logično da SAD u HDZ-u ima savršenog partnera, svjetski čoban-silovatelj je našao najdražu ovcu nimfomanku. "Mali smo"? Ne, samo malodušni. Nisam primijetio da Nizozemska, Švicarska, Portugal, Švedska, Austrija...savijaju leđa i predaju suverenitet. Oni su faktor na međunarodnoj političkoj sceni i uzor mnogim državama, zbog svog stava i zbog svoje principijelnosti. Nemam podatak imaju li te države potpisan isti ugovor s Amerikancima, ali ako i neka od njih ima, siguran sam da im taj i takvi ugovori nimalo ne smetaju u održanju suvereniteta. Nama smeta svaki ugovor, jer se svi sklapaju nama na štetu. Zato jer ih potpisuju žderači janjetine u odijelima i u košuljama čiji ovratnik ne mogu zakopčati oko svinjskih vratova. Inteligencija i sposobnost su minimalne; radi se o interesnom čoporu koji po svojoj prirodi ne mora biti stručan da bi egzistirao.

Ugovori i dogovori bilo koje vrste se sklapaju na isti način. Bar među ljudima koji su tu problematiku izučili. HDZ-ovci nisu ti, jer nijedan od njih nije stručan pregovarač, nego se samo "dobro svađa". E pa, nije cijeli svijet seljački ako je vaše društvo na janjetini seljačko. Amerikanci su stručni pregovarači i vesele se kada im ovakvi dođu za pregovarački stol. U pregovaranju se, suprotno uvriježenom mišljenju, ne radi o tome tko što nudi a što traži. Ne radi se ni o moljakanju ili o iznuđivanju. Ne radi se ni o nalaženju kompromisa. Ne radi se ni o tome da jači kvači. Radi se o tome tko ima najbolju rezervnu varijantu, tako su bar mene učili po američkim principima poslovanja. U ovom slučaju je Hrvatska zbog nekolicine nesposobnih ljudi izigrana, jer je ugovor štetan. Makar sam ju pokušao nekako prevesti morat ću iskoristiti američku frazu raw deal. Kad nekome nudiš malo, a uzmeš puno. Realno bi taj ugovor trebao imati princip reciprociteta; ako vi od nas tražite izuzeće svojih vojnika od naših zakona, izuzmite i vi naše vojnike od svojih zakona. Taj reciprocitet je polazišna točka dogovaranog ugovora, po kojoj se prosuđuje tko kome što nudi, a što uzima.

Kao prvo, taj reciprocitet ne može postojati jer našim vojnicima nije dopušteno doći u SAD pod hrvatskom zastavom i u ratnoj spremi. Ma nema teorije da se to ikad dogodi. Kao drugo, taj reciprocitet nama ne treba jer niti mislimo slati vojnike u SAD, niti namjeravamo toliko prekršiti zakon da bi SAD želio naše vojnike zadržati u svom zatvoru.

Tu smo došli do ključne točke pregovora koja potpuno tjera vodu na hrvatski mlin. Vi tražite od nas nešto što ne dajete, a to nama ionako ne bi trebalo. Osim toga, to što tražite je protivno našem Ustavu. Što nudite, gospodo? Što ste uopće u stanju ponuditi da vam napravimo takav ogroman ustupak koji će uz to i prelomiti naše građane napola? Naša rezervna varijanta je - da na to ne pristanemo i ostanemo suvereni. Gospodo, naša rezervna varijanta je bolja od naše prve varijante, o čemu vi pričate?

Sada dolaze na red druge stvari. A to je neskrivena i pregolema želja Hrvatske da uđe u NATO. S obzirom da su Amerikanci izmislili poker, u situacijama kad suparnik otkrije karte plivaju kao riba u vodi. I zatim koriste klasičnu zamjenu teza. Vi nama napravite sasvim mali ustupak koji je uobičajen i u nekim drugim državama, a mi vas primamo u svoje okrilje i štitimo vas i vašu slobodu, vodimo vas prema napretku. Ok. Ali pogrešno. Kao što je as jači od devetke, tako je i suverenitet jači od bilo koje druge usluge. Suverenitet je skala u boji. Do asa. Prema tome, SAD još uvijek od nas traži više nego što nudi, makar pokušavaju to prikazati kao usputnu stvar na ovom putu koji je već započet.

Tu dolazi do stanke u pregovorima jer nijedna strana ne želi odstupiti od svojeg stajališta o tome je li važniji suverenitet ili korist. Kreće se na pregled rezervnih varijanti:

Hrvatska najbolja rezervna varijanta je da općenito prihvati taj ugovor, u Saboru lobira protiv izglasavanja tog ugovora, i kad prijedlog ne prođe dvotrećinskom većinom rašire se ruke, "što se može, probali smo".

Hrvatska najgora rezervna varijanta je da zbog odbijanja ugovora zastanu pregovori s NATO-om ili se potpuno prekinu, zatim prestane nabavka vojne opreme iz SAD-a i Hrvatska ostane nebranjena, odnosno bez sustava obrane. Takvu situaciju je izazvalo isključivo ukidanje vojnog roka prije nego što su završeni pregovori o uzajamnoj obrani s drugom državom. Time je omogućeno ovakvo bahaćenje Amerikanaca, jer si Hrvatska jednostavno nije ostavila izbora. Kao kad neki klinac očajnički želi da ga neka skupina klinaca prihvati - tada mu oni mogu raditi što žele jer je u startu odustao od samog sebe. Tu je nevažno jesam li ja za ili protiv vojnog roka, ovdje pričamo o vanjskoj politici.

Američka najbolja rezervna varijanta je da Hrvatsku ne prime u NATO i okrenu se drugim područjima.

Američka najgora rezervna varijanta je da Hrvatska izričito odbije ugovor i to odjekne kao mali skandal u Europi i svijetu. Kad se pročuje da je mala zemlja bez vojske odbila ugovor, ostale države dobivaju novu nadu, također se postavljaju čvršće u pregovorima, i američki cilj da njeni vojnici budu izuzeti od svih drugih zakona na svijetu osim od američkog vojnog suda dolazi u opasnost da padne u vodu. A to je za njih nenadoknadiv gubitak, unazadio bi ih za 20 godina i morali bi smišljati novo rješenje u globalnoj politici. Amerikanci također gube već desetljećima željeni Balkan i spajanje svojih istočnoeuropskih kolonija sa svojim srednjoeuropskim partnerima, a nadaju se da bi to ujedinjenje napokon završilo hladni rat protiv Rusije koji još uvijek traje na svoj način. Amerikanci bi također izgubili novo tržište vojne opreme i, što je još važnije, rezervnih dijelova i streljiva, i novog kupca za svoju rashodovanu tehnologiju. Amerikanci bi također izgubili i mogućnost da u nesređenoj državi obavljaju poslove, sklapaju partnerstva, i općenito zauzmu najbolju startnu poziciju prije potpune liberalizacije tržišta. U vrijeme njihove domaće recesije! Američki ulog u ovoj partiji pokera je OGROMAN. I ne mogu si priuštiti da izgube. Zbog toga bi prije bili spremni na povlačenje zahtjeva, nego na riskiranje. Osim ako su samoubilački raspoloženi.

Da samo spomenem nešto čega se svi boje u pregovaranju s NATO-om, u ovom slučaju rat ne dolazi u obzir ni u najsmjelijoj znanstvenofantastičnoj varijanti. NATO se nikad ne bi usudio ni vojno zaprijetiti državi s kojom je počeo pregovore o članstvu jer bi se tada NATO pakt raspao. Osim toga, nekakav luđački vojni napad na državu koja pregovara s EU bi bio preriskantan. I zato se to neće dogoditi. Vojna intervencija SAD-a u Hrvatskoj ne postoji kao opcija, a ono što nas zapravo čuva od tog napada i od takvih napada je upravo vladavina prava i principijelnost, ne svrstavanje uz vojno jače nego svrstavanje uz pravednije. Tako da možemo prekrižiti taj panični strah uvriježen u narodu da će nas svi jači od nas zbrisati s lica Zemlje i da će nas Srbija napasti. To nije istina. U modernom svijetu snaga nije vojna snaga, nego politička.

U Hrvatskoj vlada javno mnijenje da mi više trebamo NATO nego što on treba nas. Kao što vidimo, to nije istina. Njihova potencijalna dobit, kao i potencijalni gubici, su daleko veći. Globalni. Naši su lokalni. Prema tome, u ovom slučaju mi doista imamo jaču pregovaračku poziciju makar smo mala i siromašna država.

Naravno, tu su uključeni i razni prijašnji dogovori, provizije pri nabavku vojne opreme, razna obećanja ispod pulta, sve u svrhu nečije osobne koristi. Na štetu Hrvata, ali Hrvati ovim Hrvatima nisu važni. Zbog toga se Sanader pokušao kao kokošar provući ispod radara da se za ovaj ugovor ne pročuje. Zato su pregovori tekli na potpuno drugačiji način od ovog, profesionalnog, opisanog u tekstu. Bush: "Nećemo da sudite našim vojnicima." Sanader (puno tišim glasom nego što se obraća hrvatskim građanima): "Dobro..."
- 19:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>