Radio Purger

17.07.2008., četvrtak

Manipulativni troškovi

Na svakom su koraku. Svaka prokleta "usluga" u ovoj državi uz sebe ima ne samo cijenu usluge, nego i nekakvu dodatnu naknadu ili dvostruko obračunavanje poreza. Pogotovo za automobile, koji su već sami po sebi dvostruko skuplji nego u Rumunjskoj ili u Americi. U državama koje imaju veću prosječnu plaću od nas. Amerikanac s prosječnom plaćom može kupiti po jedan auto svake godine, a Hrvat s prosječnom plaćom može kupiti jedan auto. U životu. Osim ako ga ne uzima na kredit, što ujedno znači da će ga auto koštati otprilike 50% više od naznačene cijene. Kamate, dragi moj.

Država propada. Inflacija je 7.6%, što samo po sebi ne bi bio tako loš podatak da ne raste dodatnih 0.9-1.0% mjesečno. To u prijevodu znači da će nam turistička sezona zamazati oči, kao i svake godine, a negdje oko Božića ćemo imati inflaciju veću od 10%. U samo 6 mjeseci nove Vlade smo propali. Oni se ne znaju nositi ni s vlastitom državom, a kamoli sa svjetskim poskupljenjima goriva i hrane. Osim toga, čak i u ovakvoj situaciji, još uvijek im je primarni cilj zaraditi sebi novce. Njihov uvozni lobby dodatno upropaštava državu koja već ide prema dnu. To nisu domoljubi ni kršćani, koliko god zastava i Isuseka imali, i koliko god glasno pjevali himnu i molili se. Njihovo viđenje svijeta je da su, kada su na vlasti, kraljevi su svijeta jer imaju 4.5 milijuna ljudi koji im daju porez i koji plešu kako oni sviraju. Njih ekonomski rast Hrvatske i hrvatskih građana ne zanima. Da ih i zanima, ne bi ga znali ostvariti jer nisu ni pametni ni stručni. Umjesto toga se služe manipularinjem informacijama da prosječnom građaninu nekako dokažu da je sve u redu. Što duže su na vlasti, to će više pokrasti državu za svoju osobnu dobit. Pobjeđivanje na izborima je prvi i jedini HDZ-ov prioritet, i jedini koji može stajati na jamstvenoj kartici. "Jamčim da ću učiniti sve, ali baš sve, da pobijedim na izborima".

Paradoksalna činjenica je da plaćanjem poreza svaki građanin ne doprinosi Hrvatskoj, nego je tjera dublje u ponor. Zašto, kako? Gledajte stvari s ove točke gledišta - država se najviše zadužuje zbog dugova građana, koji velikim dijelom proizlaze iz poreza, kamata i naknada. Općenito, zbog nepoštenog poslovanja prema klijentima. Svaki prosječan građanin postaje ekonomski sve slabiji. Time dodatno oslabljuje kupovnu moć države. S druge strane, da je svaki građanin svoj na svome, nezadužen i financijski na nuli, tu se nikako ne može ići dublje u ponor, nego se može samo rasti. Prema tome, svakom građaninu je najveća zadaća da prestane biti zadužen. U praksi to znači da napajanje struje solarnom energijom doprinosi i građaninu i državi, makar se čini da je građanin oslabio državni proračun ne plaćanjem preskupe struje. Ojačao je sebe, time je ojačao svoju kupovnu moć i svoju samostalnost, i time je učinio najviše što je mogao za svoju državu. Druga je stvar što to Vlada ne razumije pa samo uvodi nove poreze i naknade, ne razumijevajući da time slabi svoje građane, a čak i u "mračnom srednjem vijeku" su kmetovi plaćali namet od samo 1/10 onoga što imaju. U školi smo učili da je njima bilo jako teško. Kako je tek nama, uz PDV od 22% i dodatne poreze koji kažu da građanin koji prima 5000 Kn mjesečno zapravo prima samo 3000 Kn? Ostalo će otići na poreze, prireze, kamate, manipulativne troškove i naknade.

Zamislite nevjerojatnu situaciju da se svako hrvatsko domaćinstvo napaja solarnom, geotermalnom, ili energijom vjetra. Proračun, suprotno laičkom mišljenju, ne bi bio prazniji, nego puniji. Zašto? Plaćanjem struje HEP-u stvara se samo mala dobit (u postotku) jer HEP mora i poslovati, proizvoditi struju, kupovati struju, održavati mrežu, plaćati zaposlenike, davati novce mom Dinamu, održavati na plaći Bandićeve i Sanaderove prijatelje i obitelj. Vlada, odnosno državni proračun, dobije mali postotak te dobiti u obliku poreza. Nemam točne podatke, ali možemo pretpostaviti da je najveći (znanstveno-fantastični) postotak kojeg HEP može privrediti 50% od onoga što građani plate. Od svake uplate svakog građanina država je uzela 22%. Ako pretpostavimo da su HEP i Vlada ista stvar, odnosno da se novac slijeva u istu blagajnu, dolazimo do računice da je profit, u ovom znanstveno-fantastičnom slučaju kada HEP posluje s 50% dobiti, 72%. To znači da je 28% otišlo na realno nepotrebnu stvar, poslovanje HEP-a. Ako pretpostavimo da je prosječan mjesečni račun za struju 150 Kn (opet nagađam), i da ima milijun kućanstava, dolazimo do svote od 1.8 milijardi Kn, od čega u državni proračun ode 1.35 milijardi Kn.

Da se, u idealnom slučaju, sva kućanstva napajaju besplatnom energijom (osim jednokratne instalacije sustava i održavanja / popravaka), državni proračun bi naoko bio prazniji za 1.35 milijardi Kn. Ali, kupovna moć hrvatskih građana bi porasla za 1.8 milijardi Kn, od čega bi opet platili 22% poreza na sve što kupe. Dakle, država bi dobila samo 396 milijuna Kn. Ali, kupovna moć građana bi strašno porasla, a ne možemo računati na da će građanin samo jednom kupiti nešto. Roba se prodaje, preprodaje, s većom kupovnom moći kumulativno raste robna razmjena. Država je snažnija, bogatija i stabilnija makar je manje novca u proračunu. Ali, manje novca je i izgubljeno (bar 50% koje HEP uzima za svoje poslovanje) pa je država efikasnija; bolje iskorištava onaj novac kojeg ima.

Kada stvari gledamo iz ove perspektive, najbolja stvar koju čovjek može učiniti za državu je da sebe osnaži, i da ima veću kupovnu moć. Time rastu i hrvatske tvrtke, jer imaju veći promet. To u konačnici znači veći porez i veći godišnji rast, a i bolju poziciju prema stranoj konkurenciji koja isisava novac hrvatskih građana u strane države. Ali, u ovoj teškoj ekonomskoj situaciji nametati nove poreze je samo zakopavanje građana, a i države, još dublje. Građanin koji jedva spaja kraj s krajem ne može biti koristan državi, makar i platio sve poreze koje mora. Država se oslanja na srednji sloj građana, one koji se brinu sami za sebe bez državne pomoći. Takvih treba što više.

Dakle, najbolje rješenje je ne uzimati kredit. Osim eventualno za stan. Auta ima i rabljenih, jeftinih, dobrih. Ako imate kuću, razmislite o solarnim pločama ili geotermalnom grijanju. I stavite prokletu žbuku na fasadu jer vam zbog gole cigle rastu troškovi grijanja i kuća brže propada. Ako se kladite, kladite se preko interneta. Makar su internetske kladionice strane tvrtke, nitko ne kaže da morate gubiti na klađenju. Ako ste u dobitku, to znači da ste doveli novi novac u Hrvatsku iz strane države. Ako i izgubite, još uvijek je vaša kupovna moć jača nego da ste se kladili u hrvatskoj kladionici i platili porez i prihvatili manje koeficijente. Trudite se da što manje smanjite troškove i postanete što neovisniji od svega što uključuje neki postotak kojeg morate dodatno platiti. Tu pogotovo mislim na kredite. Ako uzimate kredite da biste se prehranili, morate učiniti sve što možete da što prije isplivate iz te situacije jer može biti samo gore, zbog kamata. Smanjite troškove za sve nevažno, zaposlite se na još jednom poslu, uselite se s obitelji ili doselite još jednog člana obitelji, učinite sve što možete da ne morate dizati kredite za hranu jer je to opasan put koji postaje sve opasniji svaki mjesec. Kamata vas pojede. Uzgajate vlastito voće i povrće ako možete. Promijenite tarifnu opciju na mobitelu. Spojite internet, fiksni telefon i kabelsku televiziju u jedan fiksni mjesečni račun od 225 Kn (Bnet) ili samo uzmite jeftiniji internet. Prodajte stare stvari. Kupujte velika pakiranja proizvoda, i to na akciji. Ne sijte pšenicu, nego kulturu s većim postotkom profita. Učinite sve da vam poraste kupovna moć.

Čak i ako vam dobro ide, smanjite te postotke koje plaćate i za nekoliko mjeseci ćete živjeti još bolje. Nema napretka u plaćanju kamata na kredite, niti trebate biti nešto posebno ponosni na sebe što ih možete platiti. Svejedno ste glupi ako to radite. Nijednog normalnog čovjeka ne zanima što imate novi auto. I nijednog normalnog poslovnog partnera ne zanima čovjek koji se doveze u Mercedesu, a tvrtka mu posluje s gubitkom.

Zakon kaže da se svaka uplata u kladionici mora oporezovati s 5%. Taj iznos ide državi. Nije mi jasna logika tog zakona, osim želje za punjenjem proračuna na umjetan način, jer kladionice, kao i sve ostale tvrtke, plaćaju svoje poreze i porez na dobit. Posluju pošteno i porezni su obveznici isto kao INA ili HT. Vladi niti ne pada na pamet da INA-i ili HT-u uvede poseban porez samo za njih, jer njima ne žele otežati poslovanje za 5%. A 5% je u svim normalnim tvrtkama razlika između rasta i bankrota. Umjesto toga, Vlada dvostruko oporezuje gorivo. Umjesto da se dva poreza koji se primjenjuju u slučaju goriva oba odnose na osnovicu, ovaj drugi je kumulativan i obračunava se na već jednom oporezovani iznos. INA zbog Vlade posluje s ogromnim plusom, uz to što i naftu izvađenu u Hrvatskoj naplaćuju po istoj cijeni kao da je uvozna. Naime, nafta izvađena u Hrvatskoj, prerađena u INA-i, nema nikakve poveznice sa svjetskim cijenama nafte. Ali, moguće je prodati to gorivo građanima po istoj cijeni kao i uvozno.

U klađenju, koje je igra brojeva i matematike, 5% je razlika između dobitka i gubitka. Jako uspješni prognozeri mogu ostvariti oko 15-20% plusa na ukupno uloženi novac. Država ne samo da otežava poslovanje kladionicama, nego i otežava klađenje građanima. Ništa čudno, da država malo pritisne građane nekim porezom i oteža im i ovako besperspektivan život. Jer, baš zbog tih poreza i raznih "naknada", čovjek u Hrvatskoj mora biti 20% uspješniji u vođenju kućnog proračuna nego Nijemac, da bi bio na istoj razini s njim. Naravno, s obzirom da je i polazišna točka (prosječna plaća) daleko niža, jasno je da Nijemac napreduje, a mi u odnosu na njega nazadujemo jer napredujemo sporije. Jaz se povećava, zaostajemo. Priče o "stizanju Europe" su sulude, obično mazanje očiju, to je ne-mo-gu-će. Mi možemo napredovati jedino u odnosu na sebe, ali svejedno svakim danom sve više zaostajati za svim razvijenim zemljama. Priče o rastu su mazanje očiju, manipuliranje statistikom, koje dolazi iz HDZ-a, a usmjereno je na glupe građane. Čak i da je svaki od 4.5 milijuna Hrvata ekonomski genij, i da je savršeno štedljiv, ne bi se mogao primaknuti ni prosječnom Nijemcu, odnosno onome koliko on pridonosi ekonomskom rastu svoje države.

Što se tiče klađenja, postoji izlaz. Internetske kladionice nemaju manipulativne troškove iz jednostavnog razloga što ne posluju po hrvatskim zakonima, nego po poštenim zakonima. Čak daju i bonuse na prvu uplatu, kada se uplaćeni iznos novca automatski udvostruči. Njima je, za razliku od svih hrvatskih korumpiranih tvrtki, klijent važan. Uplate i isplate su neoporezive; ne oporezuju se ni kada novac stigne s internetske kladionice na bankovni račun u hrvatskoj (ha-ha) banci. Tome naša Vlada ne može doskočiti, inače bi već i to oporezovali u suradnji s kladionicama. Smanjivanje konkurencije političkim potezima je, ako pitate HDZ, pošten potez. I jedini način na koji znaju funkcionirati u tržišnoj utakmici. Već godinama se priprema Zakon o klađenju preko interneta, ali nije još uveden jer je nemoguće osmisliti model koji bi spriječio klađenje preko interneta.

Klađenje preko interneta je otprilike jedini čin kojeg hrvatski građanin može učiniti, a da ne plati prirez i nepoštene naknade državi. Sve drugo je dvostruko oporezovano i ima dodatne naknade ili manipulativne troškove. I, zapravo, jedini čin kojeg hrvatski građanin može učiniti a da po samoj prirodi stvari ekonomski ne nazaduje. Jedini izlaz u bijeli svijet, izlaz iz ovog smeća kojeg naša Vlada stvara. Osim ako ne odlučite i npr. nabaviti amortizere za auto preko interneta, koji su u Americi otprilike 10 puta jeftiniji nego u Hrvatskoj. Čak se i uz plaćanje transporta iz SAD-a (amortizeri su opasan teret) prođe jeftinije. Ako amortizere naručite iz Njemačke, transport je kopneni i još je jeftiniji. U pravilu, sve što se može kupiti u Hrvatskoj je jeftinije kupiti ili naručiti izvana. "Kupujmo hrvatsko", da, ali ovaj put se radi o našim glavama. Nismo dovoljno bogati da sve plaćamo skuplje, koliko god se Nadan Vidošević trudio dati svoj doprinos ekonomskom oporavku države.

Promislite o ovome i shvatite me ozbiljno, pročitajte 2-3 puta pa ćete doći i do pozadine cijele priče. Ako se ne morate grijati preko HEP-a, nemojte. Ako ne morate plaćati manipulativne troškove u kladionici, nemojte. Ako ne morate dignuti kredit, nego recimo štediti godinu ili dvije dana da biste auto kupili za gotovinu, nemojte dizati kredit. Tih godinu, dvije, tri čekanja, je mala cijena za to da si kreditom zaustavite kompletan napredak u životu i sve te godine provedete opterećeni kreditom za auto koji je u međuvremenu ostario. I treba vam novi. Loše je takve stvari shvatiti bezbrižno i "lako ćemo", jer država ovisi o vama i o vašoj kupovnoj moći.
- 12:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>