Radio Purger
17.07.2008., četvrtak
Opasni psi, bezopasni vlasnici
Ovo je tema koja me živcira najviše od svih. Inflacija, korupcija, rasisti, licemjeri, smrt, rat, kuga, glad, ništa me ne može tako naljutiti i natjerati da izgubim vjeru u čovječanstvo kao kad pit bull izgrize dijete, a nitko to ne spriječi i nitko ne odgovara osim, eventualno, psa. Još se malo više, ako je to moguće, naljutim kad vidim da se razne udruge za zaštitu psećih prava i razni psoljupci dignu na noge da se taj isti pit bull ne bi uspavao, jer nije on kriv što je takav. TOČNO, nije ON kriv što je takav. Uzgojen je za borbe pasa i ima neugodnu osobinu da nastavlja napadati i kad je smrtno ranjen. U prijevodu, kad jednom odluči napasti, napadat će dok ga ne ubijete. Znate li ubiti pit bulla? Ne znate? Žao mi je, vaše dijete je mrtvo.Čim netko takne psa, kreće klasična zamjena teza. "Ne voliš životinje". "Tko ne voli životinje, ne voli ni ljude". Idioti. Evo, ako postoji definicija idiota, to je čovjek koji je u stanju ovakvo nešto izjaviti. Svi mi volimo pse. Bar 99% nas nema ništa protiv životinja i protiv pasa. Ali imamo protiv neodgovornih vlasnika. Pit bulla će kupiti čovjek koji je iz nekog razloga pit bullom fasciniran. To nije ni njegova ljupkost ni njegova ljepota, nego njegov borbeni karakter i aura ubojice koja ga prati. Fora je imati ubojicu kao ljubimca, time sebe uzdižeš u razinu iznad njega. Opasniji si nego on jer ti si njemu gazda. Klasična priča onih ljudi koji očajnički trebaju ljubimce; bez njih ne bi mogli egzistirati. Netko drugi odabere ribicu, normalnog psa, hrčka. Netko odabere stroj za ubijanje. Vlasnici pit bullova griješe u dvjema stvarima. Prva je da misle da su mu gazde. Prestani ga hraniti, pa da vidimo tko je kome gazda i tko će koga pojesti. Druga stvar, koja proizlazi i iz prve, je da misle da pit bulla mogu kontrolirati. Taj pas je prejak da bi ga se moglo zadržati na uzici, a postoji i razlog zbog kojeg pit bullovi nisu policijski i vojni psi. Nepouzdani su, ćudljivi, i ne daju se izdresirati onako kako bi trebali. Pit bull je zvijer. Nešto kao čovjek s psihičkim poremećajima. Može izgledati normalno sve dok mu neka sitnica ne spusti roletu, a tada - spašavaj se tko može jer ovaj puca a ne pita tko je kriv. Njemački ovčar (na slici) nije klasificiran kao opasni pas. A koriste ga vojska i policija. Spašava živote i može savladati kriminalca ili neprijatelja. Pit bull je pas koji je beskoristan za sve osim za borbu pasa i, općenito, krvoproliće. Ali samo kad on to hoće. Dolazimo do zaključka da ljudi kupuju pit bullove isključivo zbog svog ega. Da sami sebi dokažu da su dovoljno dominantni da zauzdaju zvijer. Zbog tog ega su mnoga djeca i odrasli ljudi izgriženi i provest će život s traumama. Isključivo zbog tog ega vlasnici pit bullova im ne stavljaju brnjice. Brnjica bi značila "ja ga, kao vlasnik ne mogu kontrolirati". "Moram pribjeći pomoćnim sredstvima". Mali broj vlasnika si je spreman nešto takvo priznati, jer upravo to kontrira razlogu zbog kojeg su uopće nabavili opasnog psa. Ponavljam, pit bull ima svoju prirodu i nije kriv što su ga ljudi uzgojili da bude takav. Tu dolazimo do jednog logičkog problema. Ako je pit bull odgovoran za svoju narav, onda se nakon krvavog incidenta kažnjava isključivo njega. Ako pit bull nije odgovoran za svoju narav, onda odgovornost mora preuzeti onaj koji je i preuzeo na sebe odgovornost za takvog psa. Ako je dijete izgriženo, želimo li reći da odgovornost za to ne leži na nikome, i da je isti zločin s različitim počiniteljima različit zločin? Da ja izmasakriram dijete, nikad me ne bi pustili iz zatvora. Nikad. Proveo bih u Lepoglavi cijeli život. Ali, kada pit bull izmasakrira dijete, to je slučajno? Njegov vlasnik je to ne samo dozvolio, nego je izravno odgovoran za djela svog psa. Koji, kako smo rekli, nema svijest o sebi, pa prema tome čovjek koji je odlučio biti njegov vlasnik preuzima svu moralnu i pravnu odgovornost za njegova djela. Pogotovo ako nije stavio brnjicu, odnosno, ako iz nekih sebičnih pobuda nije napravio jednu malu stvar koja sve može spriječiti. Ima i ljudi kojima se jednostavno ne da stavljati brnjicu. Pas izgleda normalan, nema potrebe. Vjerujte, alarm bi u ljudima proradio svaki, ali baš svaki put kad psa vode u šetnju, da znaju da imaju punu kaznenu odgovornost za ono što njihov pas eventualno napravi. Odjednom bi vlastita sloboda da te u Lepoglavi ne guze na suho postala važnija od slobode psa da ne nosi brnjicu. Neodgovornost. Susrećemo je na svakom koraku u lijepoj našoj Hrvatskoj. Ljudi nemaju odgovornosti ni prema čemu, ni prema kome. Svi mogući oblici neodgovornog ponašanja imaju svoje utočište u Hrvatskoj, novom Divljem Zapadu najgore vrste - one u kojoj se čini da pravni sustav postoji. Da se zna da pravnog sustava nema, onda bismo svi uzeli pištolje i branili se. Situacija u Hrvatskoj danas je ista takva, samo što ne uzimamo pištolje jer se ipak nadamo da to nije potrebno. Ali, naše okruženje je isto kao na Divljem Zapadu. Prije nekoliko godina sam pročitao i članak kako je za 90% tučnjava u Zagrebu odgovoran pas. Ljudi se potuku zbog pasa. Čak sam jednom vidio i Dubravka Šimenca kako je skoro fizički napao umirovljenički bračni par jer je njegov pas napao njihovog, počeo ga klati, pa su oni nekako pokušali obraniti svog psa. Naravno, naši korumpirani prijatelji, žderači janjetine koji su si prijateljski podijelili pozicije, ne brinu o pitanju opasnih pasa. Kad bi i brinuli, ne bi znali riješiti problem. Ili bi im možda probavne tegobe (zbog enormne količine hrane) odvukle pozornost baš kad bi im sinula ideja. Stvar je jednostavna. Staviti odgovornost na čovjeka. To bi riješilo i problem neodgovornosti u prometu, gdje je sve krivo: brzina, alkohol, ceste, signalizacija, samo čovjek nije. Ali, o tome drugom prilikom. O ovoj temi samo mogu reći da zakon o brnjicama postoji, ali se ne primjenjuje, a Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja na cijelom svijetu gdje se bezbrižno može šetati pit bulla po parku punom djece. Možda zakona nema ni u Bocvani ili Zimbabveu. Na njihovoj smo razini što se tiče pravosuđa, zakona, vladavine prava, a i ljudskih prava. To nadoknađuju aktivisti koji se brinu za pseća prava. Sjajni ljudi, pseća prava su problem u državi gdje su dječja prava ugrožena. Da se razumijemo, debate o ubojitosti pit bullova i o njihovoj stvarnoj prirodi su bespredmetne. Svaki pas je u stanju napasti, neki više, neki manje, a određeni psi su okarakterizirani kao opasni ili zbog svoje ćudljivosti, borbenosti, ili zbog činjenice da kad napadaju, ne staju dok ih se ne ubije. To su činjenice. Pit bull je opasna pasmina psa. Nitko ne tjera čovjeka da kupi pit bulla, ali ako ga kupi, dužan je preuzeti odgovornost za njega. I njegova djela. A razne logičke dosjetke tipa "hoćemo li i ljudima onda preventivno stavljati lisice, i oni su opasni?" ostavljam raspravama u nižim razredima srednje škole. Onim razredima u kojima još nisu učili logiku. I uopće me ne zanima koliko vlasnik "voli" svog psa. Ako je prouzročio štetu, vlasnik odgovara. Nije li to što vlasnici i žele reći, da pas nije odgovoran? Onda jesu vlasnici. Hvala što ste dokazali moju poantu, aktivisti i neodgovorni vlasnici. Ja bih osobno bez imalo grižnje savjesti razbio svakog vlasnika pit bulla ako na psu ne vidim brnjicu, da se samo ne brinem kako bi pas reagirao na premlaćivanje njegovog vlasnika. Svaki put krenem pa stanem kad mu vidim ralje i tupi pogled. Jednog dana se možda i odvažim na taj samoubilački čin koji možda disciplinira jednog čovjeka, i taj dan ću mlatiti vlasnika psa sve dok ne vidim da mu je "sjela" zamisao da on, kao građanin ovoga grada, ima određenu odgovornost prema ostalim građanima. Psa ne bih dirao, nije ništa kriv. A da sam premijer, bezočno bih naredio stavljanje brnjice svim psima koji spadaju u opasne pasmine. Zakon bi u pravosudnom sustavu bio jasan, provođenje zakona bi bilo efikasno. Kad bi se odmah idući dan okupile udruge za pseća prava, razni aktivisti, neodgovorni vlasnici, i kad bi svi redom dali izjave za TV i možda čak i diskutirali u "Otvorenom", obratio bih se javnosti i rekao: "Nisam zabranio pse. Zabranio sam VAS!" |