Radio Purger
14.09.2008., nedjelja
Presjek političara (motornom pilom)
|
Uglavnom se priča uvijek ponavlja. Narod se nada da će novi ljudi donijeti promjene, ruše stare i dovode nove, kroz ružičaste naočale gledaju svog omiljenog političara, ali nitko se ne sjeti na kraju njihove karijere pogledati kakav su trag ostavili i jesu li nešto učinili za Hrvatsku ili su samo opterećivali proračun svojom pojavom, kako u obliku saborske plaće tako i svojim konkretnim odlukama. Pa, da pogledamo realan profil nekih bivših političara i onih koji će prije ili kasnije postati bivši. Možda su vam neki od njih simpatični, ali trag kojeg su ostavili ne laže. DRAŽEN BUDIŠA – Sudjelovao u prosvjedu 1971. i nakon toga više nije učinio ništa, a i u tom prosvjedu je bio samo sudionik, ne kolovođa. Razorio nekoliko Vlada i vlastitu stranku, svojom razmaženošću držao Hrvatsku kao taoca svog ega. Prevrtljiviji od svake žene, nije učinio ništa za Hrvatsku. VLADIMIR ŠEKS – Jedan od organizatora izdaje Vukovara, pravi čovjek iza većine loših stvari koje su se dogodile Hrvatskoj. U privatnom životu šaljivi alkoholičar. Bilo bi nam bolje da se nije rodio. Jedna od najgorih figura u cjelokupnoj povijesti Hrvatske. A bilo ih je... ZORAN MILANOVIĆ – Nedorastao bilo kakvim političkim izazovima, nema hrabrosti ni odlučnosti. Za razliku od pokojnog Ivice Račana, Milanović je samo neodlučan – bez kvaliteta koje proizlaze iz pragmatičnog pristupa. Ostat će zapamćen samo u službenim dokumentima svoje stranke. JADRANKA KOSOR – Kao i Šeks, odgovorna za Vukovar, godinama maltretira Hrvatsku svojim suzama. Nije učinila ništa dobro za Hrvatsku. Nevažna figura koja je uspjela nanijeti previše štete i povrijediti previše običnih ljudi. BORISLAV ŠKEGRO – Uveo PDV. Tvorac gospodarskog stanja kakvo imamo danas. IVAN ČEHOK – Emo iz Varaždina s milijun inhibicija. Popularan po glumljenju Isusa, a kao politička figura ne bi smio izaći van općinskih granica. Uskogrudan i nevažan čovjek, ali bar nije naštetio, osim ako njegovu pojavu ne smatrate štetom samom po sebi. RADIMIR ČAČIĆ – Više gospodarstvenik nego političar. Sreća naša. Može mu se pripisati dio zasluga za demokratizaciju Hrvatske, ali samo kao pridruženi član. Osim toga je nebitan. VESNA PUSIĆ – Prvo je godinama mučila sve TV gledatelje svojom raspuštenom pojavom, a nakon toga je prodala svoja čvrsta uvjerenja za fotelju. ĐURĐA ADLEŠIĆ – Kombinacija Dražena Budiše i Vesne Pusić. Uz goru frizuru. Veliko prevrtljivo izdajničko zlo u hrvatskoj politici. LJUBO ĆESIĆ – ROJS – Kamiondžija čija je bahatost izazvala incident na Plitvicama. Godinama radio sprdnju od Sabora. Najveća seljačina ikad u hrvatskoj politici, potpuno nestručan za bilo što, neinteligentan, glasan, iskvaren. JOSIP FRIŠČIĆ – Jedva sam mu se sjetio imena. Prodao vlastitu stranku i izdao birače. Nije za vođu stranke, ili vođu bilo čega. Curica. Uništio stranku Stipice Radića, što je neoprostiv grijeh. BRANIMIR GLAVAŠ – Ubire simpatije među Slavoncima zbog svoje inatljivosti prema vlasti, ali i on je bio dio te iste vlasti i dio ratnih zločina i pljačke vlastitog naroda. Štrajka glađu, čini se, već godinama, da bi izbjegao sud. Ne drži svoju riječ ni u tome da će umrijeti. Kandidat za Oscara i drugi u redu za Pakao. Prvi je njegov šef Šeks. ANTO ĐAPIĆ – Za razliku od Friščića, ovaj je uništio stranku Ante Strarčevića. Kao HDZ-ov vjerni pas nelegalno oduzeo prava na stranku Dobroslavu Paragi. Imao veze s Paradžikovim ubojstvom. Lažirao magisterij i dobro se udebljao od politike. MILAN BANDIĆ – Ostat će zapamćen kao veliko zlo. Glumi Purgera, zapošljava rodijake, krade, naručuje premlaćivanja ljudi koji mu se suprotstave, vođa građevinske mafije u Zagrebu, megaloman s kompleksom veličine. Opasan čovjek s iskrivljenom savješću, kojeg treba što prije ostaviti povijesti da ga pokuša probaviti. Ja osobno mislim da je neprobavljiv. BOŽIDAR PANKRETIĆ – Sramota za svog oca koji je bio veliki čovjek. Umjesto borbe za seljaka, mali Božo se ne bori za ništa. Fikus je; Vlada i uvozni lobby kontroliraju poljoprivredu kroz njega, a on ne diže glas. Neće ostati zapamćen, možda kao fusnota koja kaže da je Josip Pankretić imao sina. IVAN ŠUKER – Slavan po rečenici "PDV treba biti 20% jer je tako lakše računati". Nisu ga cijenili ni u Velikoj Gorici, ne cijene ga ni u Vladi. Nestručan, glup i nesposoban. Ostat će zapamćen samo po tome što će nakon njega na stolovima ostajati više nepojedene janjetine. GORDAN JANDROKOVIĆ – Mali laktaš koji se probio zbog poslušnosti. Nevažan; ne obavlja nikakav posao osim davanja lakonskih odgovora i opravdavanja svoje interesne skupine. U tome je dobar, ali za Hrvatsku loš kao i svi poslušnici. ZVONKO ZUBAK – Ratni profiter, zarađivao na patnji Hrvatske, trenutno vodi prvoligaški nogometni klub koji se, ironije li, žali na nepravdu. MIRKO FILIPOVIĆ, LINO ČERVAR, FRANJO ARAPOVIĆ – Nisu imali ništa za reći. Pa nisu ništa ni rekli. Mirko je bar pokušavao pomoći policiji, ali ništa od toga. Kao političari potpuno su nevažni. MLADEN SCHWARTZ – Židov antisemit. Poremećen čovjek, srećom ostao na margini. IVICA MUDRINIĆ – Koliko se god pokušavao sjetiti, ne znam na kojoj je poziciji čovjek bio. Znam da je bio poslušan. DRAGO KRPINA – Čovjek opakog pogleda i niskog čela. Suodgovoran za Vukovar i za pljačku Hrvatske. Sama pomisao na njega izaziva mučninu. IVIĆ PAŠALIĆ – Siva eminencija Hrvatske politike, nigdje nije stavio svoj potpis, pravi krivac za gospodarski kriminal koji je osiromašio Hrvatsku. Živimo u njegovom naslijeđu i šteta je što se rodio. Nešto kao kombinacija Billa Gatesa i Sotoninog okota. Uvjerljivo najgori član ovog popisa. JURE RADIĆ – Tvorac velikog broja neupotrebljivih građevina. Zaradio. Prespavao fakultetsko predavanje o zaštiti mosta od vjetra. Još uvijek se bavi svojim hobijima - gradnjom nevidljivih mostova i preskupih autocesta. Takvi ljudi su nam prodefilirali kroz Sabor i kroz živote i oblikovali ovo u čemu danas živimo. Za mnoge od njih smo u jednom trenutku mislili da su dobri, podržavali ih, govorili da su bolji od "onih drugih", bili su "naši", nismo dali da ih netko u kafiću vrijeđa. Glasali smo za njih. Glasali smo za njih. Kaže se da se boksači i političari ne vraćaju, i to je istina, ali jedan uvaženi gospodin ima nešto reći o tome: Berthold Brecht: "Ne radujte se njegovom porazu. Iako je svijet ustao i zaustavio tog gada, kuja koja ga je nosila se opet tjera". I zato otvorite oči. Oni će vam ih pokušati zatvoriti, to im je glavni zadatak kojeg moraju ispuniti da bi mogli vladati. Nije slučajno da zvuče kao "oni" iz filmova, koji kuju urote. To jesu ti ljudi, ovdje navedeni imenom i prezimenom. I imaju još tisuće bezimenih poslušnika među nama. A borba protiv njih je vječna, ne završava kao Gospodar prstenova. I, za razliku od filma, ovdje negativci nemaju crnu odjeću, a pozitivci bijelu. Ipak treba malo truda da se vidi tko je tko. Zato ćemo listu završiti zadnjom, najvažnijom karikom u lancu: PROSJEČAN HRVAT – Glasa srcem, odavno je odabrao stranu i drži je se. Ne može obrazložiti zašto. Bori se s gramatikom i gubi, boji se Srba, živi samo u vlastitoj glavi. Samo želi biti bolji od svog susjeda, makar izgledati bolje. Laik. Pravi tvorac sveg zla koje se dogodilo Hrvatskoj i onog zla koje će se tek dogoditi. A ovi ljudi gore su samo njegovi osobni Frankensteini. |